Vojin Bakić
Vojin Bakić nedvojbeno je jedan od najznačajnijih hrvatskih umjetnika, a njegova je umjetnička vrijednost prepoznata i izvan Hrvatske. Tako ga je već 1964. godine Herbert Read uvrstio u pregled moderne skulpture (Modern Sculpture, A Concise History, Thames & Hudson). Već u ranim djelima, poput Kupačice (1942. – 1943.), kao i u portretima S.S. Kranjčevića (1948.) i I. G. Kovačića (1946.) moguće je iščitati kiparsku izvrsnost, tada još uvijek izraženu prihvaćenim govorom figuralnosti. No ono po čemu će Bakić ostati zabilježen u europskoj povijesti skulpture, upravo je iskorak prema modernizmu i apstrakciji.
Godina: 5. lipanj 1915. – 18. prosinac 1992.
Zemlja: Ex Yugoslavia
Period: 1946-1968
„Bez naziva", 1964., aluminij, 300 × 476 mm
„Bez naziva", 1960., aluminij, 330 × 315 × 120 mm
„Maketa spomenika na Petrovoj gori", 1974., gips, drvo, 228 × 155 × 152 mm
„Maketa spomenika na Petrovoj gori", 1974., gips, drvo, 196 × 265 × 130 mm
Sredina pedesetih godina razdoblje je postupnog apstrahiranja, zatvaranja i sažimanja volumena, nakon čega nastaju skulpture Konjska glava, Bik i Ptica, u kojima razvija princip redukcije oblika. Ti su radovi bili izloženi 1956. godine na Venecijanskom biennalu, međunarodnoj izložbi na kojoj je Bakić prvi puta izlagao 1950. godine. Godine 1957. započinje rad na ciklusima Polivalentnih oblika i Razlistanih formi. Tim je ciklusima Bakić napravio korak dalje od redukcije figuralnosti i tako otvorio put govoru autonomnih kiparskih formi.
Izložbe u Drian Gallery u Londonu i u galeriji Denise René u Parizu, gdje izlaže s Piceljom i Srnecom, obilježavaju 1960. i 1961. godinu., a 1963., izlaže na međunarodnoj izložbi Nove Tendencije 2 u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu. Iz iste su godine Svjetlonosni oblici, nastali moduliranjem istovrsnih zrcalnih jedinica pri čemu, osim oblika, skulpturu tvore i refleksije svjetlosti. Na Tendencijama je Bakić ponovno izlagao 1969. i 1973. godine. Spomenicima i javnim skulpturama Bakić je od početka izazivao kontroverze.
Tako je, zbog očitih modernističkih tendencija u još uvijek nedorasloj sredini, uz glasne polemike u stručnim krugovima, odbijen njegov nacrt za spomenik Marxu i Engelsu iz 1953. godine. Iako su njegovi spomenici u Dotrščini (1964. – 1968.), Kamenskom (1958. –1968.) i na Petrovoj gori (1970. – 1981.) izvrsni primjeri modernističke javne skulpture, autentičnog umjetničkog izraza i odmaka od državotvornog socrealizma, devedesetih su godina zapušteni ili devastirani što je još jednom potvrdilo da u umjetnički nedovoljnoj sazreloj sredini politika ima glavnu riječ.
Vojin Bakić rođen je 1915. godine u Bjelovaru. Akademiju likovnih umjetnosti završio je 1938. godine u Zagrebu, nakon čega se vraća u Bjelovar gdje mu je organizirana prva samostalna izložba. Izlagao je u brojnim galerijama I muzejima kod nas i u svijetu. Umro je 1992. godine u Zagrebu.
J.Bubaš
Utjecaj na:
